Dečki sa zlatnim rukavicama
Andrejas Baričević (6.c), mladi boksač Boksačkog kluba Ares Zadar, u finalu ovogodišnjeg prvenstva, u kategoriji do 48 kg uvjerljivo je svladao boksača iz Čakovca i osvojio zlatnu medalju te postao prvak Hrvatske. Proglašen je najboljim boksačem Prvenstva za mlađe kadete. Ali i njegov godinu dana mlađi brat Mihael (5.c) također je osvojio zlatnu medalju u kategoriji do 44,5 kg. Jasno je da se takvi uspjesi ne postižu preko noći, stoga smo ih s velikim zanimanjem odlučili pitati zašto su se odlučili baš za taj plemeniti sport – boks!
Tko je kome prenio ljubav prema boksu?
Sigurno ste pomislili kako je stariji brat prenio ljubav i strast na mlađeg, međutim, bilo je obrnuto. Mihael je gledao boks na televiziji i odlučio da želi trenirati upravo to. Nijedan drugi sport nije dolazio u obzir! Sada već pet godina obojica svaki dan idu na trening, ali imaju zlatno pravilo – prvo škola, a onda trening. Nikad se nije dogodilo da nisu izvršili svoje školske obaveze. Najviše ih u tome ipak kontrolira mama. Njoj je, kažu, najbitnije da budu uzorni i pristojni učenici.
Medalje, medalje…
Dečki su vrlo skromni pa smo jedva iz njih izvukli riječ o njihovim uspjesima. Andrejas je u hrvatskoj reprezentaciji od prošle godine, Mihael od ove. Andrejas je osvojio zlato na turniru Zagreb Open i na Kupu kralja Tomislava te je prošle godine bio viceprvak Hrvatske. Mihael je tek ove godine napunio 10 godina pa je mogao sudjelovati u natjecateljskom dijelu. On je na Zagreb Openu osvojio srebro i imao je odličan meč u Boksačkoj ligi Hrvatske.
Što je najteže, a što najljepše u boksu?
Ako pitate Mihaela, on će vam reći kako mu je najteži dio boksa bilo izgubiti na kilaži, ali to ga uči samodisciplini. Najljepši dio je taj što boks uči smirenosti i tome kako biti bolji čovjek. Boks je za njega život, ponosno kaže.
Andrejasa pak veseli što, iako ne bi izvan ringa koristio svoje znanje, ipak mu je drago što bi se znao obraniti, a sve to itekako utječe na gradnju njegovog samopouzdanja i karaktera. Teži dio je taj što je sport ponekad stresan i težak, ali to je ono što vole i što ih čini sretnima.
Nailaze na veliku podršku u krugu svoje obitelji i u svojim trenerima, koji su im ujedno i pedagozi i prijatelji i odgajatelji. Vole i svoju dragu ekipu u Klubu i jedni drugima su u svemu podrška i uzori. Vjerujemo da naše dečke, uz ovakav trud i disciplinu, ali i gorljivu želju i volju za radom, očekuje još mnogo, mnogo uspjeha.
Mi im svakako želimo puno sreće!
Magdalena Marđetko i Nuša Pedišić, 7.c
