Neobičan san
Neobičan san
Ležao sam u krevetu razmišljajući. Danas je dan kada pišemo ispit iz matematike. Pripremao sam se dva tjedna za taj ispit te sam imao više nego dovoljno samopouzdanja.
Ustao sam iz kreveta pun energije. Obukao sam se, oprao zube, doručkovao i izašao iz stana. na putu do škole nisam vidio učenike koji bi trebali ići tim putem. Začudio sam se, ali nastavio sam kao da me se ne tiče. Kada sam došao do dvorišta škole, u njemu nije bilo nikoga. Mislio sam kako sam poprilično uranio, ali ne. Zakasnio sam cijeli sunčani sat na matematiku. Potrčao, jurnuo ili došao, tamo sam se pojavio brzinom munje. Kada sam otvorio vrata učionice, tamo nije bilo nikoga… Tada sam počeo misliti da sanjam. Bio sam u pravu. To sam mogao zaključiti zato što se ispred mene stvorio jedan veliki div. Kada me ugledao, potrčao sam i sakrio se ispod jedne klupe u nadi da me neće uočiti. Odjednom, pojavio sam se pred pločom, a div me ispitivao. Iznenadio sam se kako je znao gradivo koje smo učili u školi. Prijetio mi je da će me zdrobiti ne budem li znao to što me pita. Tada mi je sinulo. Ovo je moj san, i ja ga mogu kontrolirati! U tom su se trenutku pored mene stvorila vrata i znao sam točno gdje vode, u New York. Prošavši kroz vrata, dospio sam na najvišu zgradu „grada koji nikad ne spava“. Pored mene pjevao je jedan od najboljih pjevača svih vremena, Frank Sinatra. Pozdravio sam ga, „dao mu pet“ te počeo pjevati s njim. Dok sam pjevao, dosjetio sam se jedne zanimljive i vjerojatno „glupe“ ideje. Htio sam skočiti s te zgrade. Kad sam se toga dosjetio, Sinatra mi je dodao padobran i rekao kako će skočiti sa mnom. Prihvatio sam njegovu izjavu, stavio padobran i skočili smo. Bilo je nevjerojatno, on je čak pjevao dok smo padali. U padu se pored mene stvorio div.
Činilo mi se kao da će san uskoro završiti pa sam zatvorio oči i uživao u zadnjim trenutcima ovog zabavnog i neobičnog sna. Kada sam ih otvorio, bio sam u krevetu i bilo je vrijeme za ispit iz matematike, ovoga puta pravi.
Gabriel Sorić, 6.a
