Bijeli grad
Zima je kao na zmaju i na krilima bure došla u naš grad. Ispraznila je ulice, zaledila je lokvice, a ljudima obukla zimske jakne, kape, šalove i rukavice.
Kad ujutro ustanem iz toplog kreveta, osjetim miris hladnoće. Dok idem u školu ispred sebe vidim puno prvašića. Na glavama su im tople kapice, a obrazi i nosići rumeni od hladnoće. Gledam kristalno inje na stablima u parku na rivi. Izgledaju bajkovito i rado bih prošetala kroz tu bajku i slušala grad kako se budi, ali moram u školu. Na satu hrvatskog jezika čitamo pjesmu o šarenom snijegu. Kada dođem doma iz škole, napišem zadaću i gledam kroz prozor pa sanjarim kako bi bilo da padne snijeg. Izlazim vani i jako želim pronaći snijeg. Dok šetam rivom, bura mi donosi miris snijega. Stignem do morskih orgulja, podignem pogled i ugledam snijeg na Velebitu. I sretna sam i tužna, napokon sam našla snijeg, ali je tako daleko!
Došla je večer i idem spavati. Kad se zavučem ispod plahte, opet počnem sanjariti o snijegu. Da bar padne… Može biti i najobičniji bijeli, ne mora biti šaren!
Nora Nižić Markač, 3.a
