Intervju: Noemi Deanne Marcikić

Noemi Deanne Marcikić je osmogodišnja djevojčica koja je vrlo mala otkrila svoje atletske sposobnosti te to danas primjenjuje u ritmičkoj gimnastici, baletu i bilo kojem plesu kojeg upozna. Od svoje treće godine trenira balet, godinu poslije i ritmiku. Ipak, ritmička gimnastika je njena najveća ljubav i najveća okupacija! Učenice 5.c razreda, Nuša Pedišić i Karla Skračić, porazgovarale su s našom uspješnom gimnastičarkom, učenicom 2.a razreda.

1. Koliko dugo već treniraš i zašto si se odlučila za ritmičku gimnastiku?

Treniram već 4 godine, a odlučila sam se upisati na preporuku moje profesorice baleta, akademske balerine Vinke Zekić te na nagovor rodice koja je tada već trenirala ritmičku gimnastiku.

2. Sjećaš li se svog prvog natjecanja?

Sjećam se. Bilo je to u Zagrebu, imala sam samo 5 godina i bila sam vrlo uzbuđena! Mislim da ću to natjecanje pamtiti do kraja života!

3. Koje je tvoje najveće sportsko dostignuće

Državno natjecanje u Poreču na kojem sam osvojila 1. mjesto. To je bio najsretniji dan u mom životu!

4. Gimnastika je poznata kao težak sport. Što te motivira da budeš ustrajna u svakodnevnim treninzima i poželiš li ponekad odustati?

Ne mogu zamisliti svoj dan i život bez treninga. Moja trenerica, također bivša ritmičarka, a danas i sutkinja Nera Krezić je najbolja trenerica na svijetu i sve što znam i sve što sam postigla zahvaljujem njoj. Ona me dodatno motivira da napredujem i da ne odustajem. Naravno da ima i loših dana, ali puno je više onih ljepših.

5. Tko je tvoj sportski uzor, ako ga imaš?

Moj uzor je Ekaterina Selezneva iz ruskog nacionalnog tima. Upoznala sam ju u Zagrebu prije dvije godine na Aura kupu kada sam i sama osvojila svoju prvu medalju. Ekaterina uvijek ima visoke ocjene, lijepe kostime i sve vježbe s rekvizitima savršeno odrađuje.

6. Reci nam, koliko ti je teško uskladili gimnastiku sa školskim obavezama?

Treniram svakodnevno po nekoliko sati, što ritmiku, što balet, pa je ponekad vrlo teško uskladiti sve obaveze, ali imam podršku okoline i divnu učiteljicu koja ima razumijevanja za sve moje izostanke pa sve ide puno lakše.

7. Što voliš raditi u slobodno vrijeme?

Pa zapravo i nemam baš slobodnog vremena, ali kad ga uhvatim, odem se igrati s prijateljima u dvorište.

8. Što bi željela biti kad odrasteš?

Željela bih biti trenerica! Ili učiteljica! Nisam još odlučila. Možda oboje!

9. Haha, to ti je odličan plan! Držimo ti fige da ostvariš sve što poželiš! A za kraj, imaš li neku poruku za svoje kolege Petraše?

Rekla bih svakome da u životu radi ono što voli i da, uz hrabrost i upornost, može biti što god poželi!

Intervju odradile: Nuša Pedišić, 5.c i Karla Skračić, 5.c